Koloseum, večni simbol večnog grada
U večnom gradu prepunom ostataka iz njegove bogate prošlosi jedna građevina se ipak izdvaja. Impozantni Koloseum nastao u prvom veku naše ere (preciznije oko 72. godine) sibmol je veličine i prestiža koji je Rim zadržao kroz poslednja 2 milenijuma.
Zvučno ime koje krasi građevinu verovatno je nastalo zbog kolosalne statue cara Nerona koja se nalazila tačno ispred znanja. Koloseum je izgrađen da bi se u njemu održavale borbe gladijatora, omiljena zabava tadašnje aristokratije ali i običnog stanovništva Rima. Tribine velelepnog „stadiona“ mogle su da prime preko 50000 gledalaca (po nekim izvorima i preko 65000) koji su bili najstrože podeljeni prema statusu u društvu. Najbolje mesto čuvalo se za samog cara i njegovu svitu a ostala su raspoređivana prema hijerarhiji. Ispod površine same arene nalazile su se prostorije u kojima su gladijarori čekali svoj red za trenutak slave u surovoj borbi na život i smrt. Preko 5 vekova Koloseum je bio poprište jednog od najsurovitijih „sportova“ za koje čuvečanstvo zna.
Ono što je manje poznato je da se osim za pomenute borbe Koloseum neretko koristio i za razne druge zabavne sadržaje i spektakle onog vremena. Simulacije čuvenih bitaka bile su jedna od omiljenih zabava starih Rimljana a ništa manje posećene nisu bile ni javne egzekucije koje su se sprovodile pred prepunim tribinama najvećeg amfiteatra ikada napravljenog. Danas u Koloseumu se povremeno izvode koncerti ozbiljne muzike a umetnici kažu da takvu akustiku nisu osetili ni u jednoj modernoj koncertnoj dvorani.
Prvo ime građevine bilo je Amphitheatrum Flavium odnosno „Flavijev amfiteatar“ a ime je dobio po dinastiji rimskog imperatora Flavija.
Kroz istoriju građevina je pamtila slavne ali i sramne dane svoje egzistencije. Posle početne slave i sjaja veliki požar je gotovo uništio arenu početkom 3. veka a posle skoro pola veka restauracije na njemu su nastavljene surove borbe gladijatora sve do kraja 5. veka kada postaje poligon za lov na divljač. Nedugo potom unutar Koloseuma biva izgrađena mala crkva a sama arena se koristi kao groblje. Kasnije, do 12-og veka prazan prostor pod tribinama se koristi za stanovanje a neki njegovi delovi i kao prodavnice da bi kasnije deo građevine bio zauzet od strane jednog monaškog reda sve do 19-og veka. Delovi građevine bivaju odnošeni na različita gradilišta a sam Koloseum u potpunosti je istražen tek tokom vladavine Benita Musolinija. Posle mnogo pustošenja, zemljotresa, požara i krađa vraćen mu je stari sjaj i ponovo je postao simbol Rima i najlepša građevina u njemu baš kao što je to bio i pre gotovo 2000 godina kada je nastao.Posetiti Koloseum, prošetati arenom kojom su neustrašvi gladijatori vitlali svojim mačevima i osetiti duh minulih vremena večnog grada neprocenljiv je osećaj i samo još jedan u nizu razloga da posetite prelepi Rim.
Destinacije
Posetite zaboravljeni turistički biser severne Nemačke. Mali grad sa jednom od najlepših svetskih katedrala i najkvalitetnijim marcipanom koji postoji
Moderan evropski grad u kome se na svakom koraku oseća duh prošlih vremena i nostalgija za njima....
Prva pomisao na Everglejds su bezbrižni turisti koji moćnim hoverkraftima krstare vodom dok ih radoznali krokodili posmatraju iz plitke vode...
Tirkizne vode Jadrana i nepregledna polja lavande od vremena Sirakuze do danas hipnotišu svojom lepotom
Misteriozna, jedinstvena i pomalo sablasna glinena vojska krila se milenijumima od svetlosti dana u mračnim podzemnim odajama starog kineskog carstva
Retko ko nije poželeo da bar jednom provede svoje letovanje u slikovitoj beloj kućici sa plavim krovom na zanosnom Santoriniju
Egzotične biljke i životinje, očuvana gusta džungla i prelep reljef koji su kreirali vulkani krase usamljeno francusko ostrvo skriveno duboko u Indijskom okeanu
Jedna od poslednjih neokrnjenih oaza prirode u Evropi jeste kršoviti Durmitor. Pogled na kanjone, lednička jezera, floru i faunu ostavlja bez daha
Savršena priroda na koju motre misterisozna čudovišta
Na romantičnom jugu Italije krije se N.P. Abruco, predeo prepun prelepih planinskih pejzaža koji čuva poslednje primerke drevnih apeninskih životinja